Tao Te King

Pɩlɩɩna Wikipediya

Dao de jing (Siini kɛlɛʊ taa lɛ道德经, Siini paɣtʊ taa lɛ, 道德經 ; pinyin Dàodéjīng ; Wade kʊnʊŋ taa lɛ Tao⁴te²ching, EFEO Tao-tö-king, pʊ-tɔbʊʊ se nɔmɔʊ nɛ wazaɣ takayaɣ kɩkalaɣ, nabʊyʊ taa lɛ, pama se Tao te king, kɛ cɔlɩɩ takayaɣ nakayɛ Siini ɛjaɖɛ taa, paama-kɛ pɩnzɩ 60à pʊcɔ palʊlɩ Yesuu Krɩstʊ pɩtɩŋna Lao Tseu yɔɔ, ɛnʊ weyi paasɩŋ ɛ-yɔɔ sakɩyɛ yɔ.

Dao de Jing pas kɩɖɔkɩ kɩcaɣ ɛyaa yɔɔ piŋ Wɩsɩ Ɖɩɖʊyɛ ajɛyɛ taa nɛ hayi kiŋ nɛ Wɩsɩ Ɖɩɖʊyɛ ajɛyɛ taa pɩlɩna ɛzɩma palɩzɩ-tʊ nɛ kʊnʊmɩŋ ndɩ ndɩ taa sakɩyɛ yɔ. Pɩnaɣ 1988 lɛ, pakalɩɣ kɔyɔ kʊnʊmɩŋ weyi ɛ-taa palɩzɩɣ nɛ tɔm ndʊ yɔ talɩ 250 nzʊlɩma ndɩ ndɩ taa. Pʊwɛɛ mbʊ lɛ paapɩzɩɣ pɛsɛtɩ tʊ-ñʊʊ nɛ palɩzɩ pawɩlɩ keelee mbʊ pʊ-tɔbʊʊ kɛwa yɔ. Nabayɛ cɔlɔ lɛ, pɩkɛ tɔm kɩhʊhʊtʊ ndʊ ɛyaa ndɩ ndɩ cɔɔla nɛ palɩzɩ lɩmaɣza ɖɔɖɔ ndɩ ndɩ yɔ.

Tɔmpiye Tao (道, dào) tɔbʊʊ se ɖɩtɩŋɩyɛ taa nɔmɔʊ, kɛlɛ pɛɖɛzɩ nɛ pɔtɔŋ se kalɩzaɣ nɔmɔʊ yaa lɩmaɣza nɔmɔʊ, yaa laɣsɩ lɛɣtʊ kɛ ceu takayaɣ kɩkalaɣ taa kpaɣ Lao Tseu wɛɛ taa. Tö (德, dé), sakɩyɛ taa lɛ pʊ-tɔbʊʊ wazaɣ, nɛ Siini ɛyaa tɩtɩŋa cɔlɔ lɛ pʊ-tɔbʊʊ se lɩmaɣza wazaɣ, kɛlɛ ɛkɔɔ ehiɣ ɛzɩ a-agbele Fransɩɩ kʊnʊŋ taa se laɣsɩ yaa pɩzɩtʊ.

Mencius tɔyɔɔdɩ ɛ-tɔm. Tɔm kɛdɩyʊ Sima Qian ñama ɛ-kajalaɣ takayaɣ pɩcɛlɩna ɛ-yɔɔ tɔm Shiji taa kpaɣɖɩŋ naananza ŋtalɩ kagbanzɩ ɛ-wɛɛ wayi, ɛlɛ ɛtɩla se pa-alɩwaatʊ taa ɛyaa tatɩlɩ tovonum sakɩyɛ, ɛyɔɔdɩ nesi kpazɩyaa naalɛ nabayɛ tɔm. Papazɩ maʊ a-aseɣɖe tɔm kpaɣ nɛ Han alɩwaatʊ.